Abstract | Transdermalni terapijski sustavi (TTDS) imaju brojne prednosti pred drugim farmaceutskim
oblicima. Povećanjem broja transdermalnih terapijskih sustava na tržištu i razvojem novih
metoda poboljšanja transdermalne apsorpcije javila se potreba za detaljnijom karakterizacijom
sigurnosnog profila transdermalnih farmaceutskih oblika. Cilj ovog rada je odrediti princip
rada, karakteristike i sigurnosni profil karakterističan za određenu metodu transdermalne
isporuke lijeka.
Metode: Kako bi optimalno karakterizirali sigurnosne specifičnosti transdermalnih sustava
napravljen je pregled svih komercijalno dostupnih transdermalnih terapijskih sustava. Za
svaku djelatnu tvar sažetak upute svojstava lijeka (eng. FDA - U.S. Prescribing Information,
USPI) transdermalnog terapijskog sustava uspoređen je sa sažetkom opisa svojstava lijeka
parenteralnog ili oralnog oblika. Literatura je pretražena prema temi istraživanja, predmetu
istraživanja, autorima i časopisu pri čemu su odabrani radovi relevantni za problematiku
ovoga specijalističkog rada. Pri proučavanju relevantnih radova izdvojeni su najvažniji
rezultati, rasprave i zaključci te su prikazani u ovom radu.
Rezultati: Ovaj rad je kao značajne rizike primjene transdermalni terapijskih sustava
identificirao reakcije na mjestu primjene. To su kod transdermalnih terapijskih sustava s
kemijskim promotorima uglavnom bile kožne nuspojave kao što su: eritem, pruritus, osip,koje
same po sebi nisu klasificirane kao ozbiljne nuspojave. Među opaženim nuspojavama ima i
ozbiljnijih nuspojava kao što su pigmentacijske promjene kože, koju mogu biti ireverzibilne i
kontaktni dermatitis. Ostali rizici TTDS-a s kemijskim promotorima bili su opasnost od
curenja ili drugog oblika oštećenja TTDS-a prilikom upotrebe, pogrešna upotreba TTDS-a,
zloupotreba TTDS-ova s psihoaktivnim lijekovima, opasnost od slučajnog izlaganja,
povećanje oslobađanja lijeka uslijed izlaganja toplini te rizik od opeklina ne mjestu primjene
prilikom MRI-a ili kardioverzije kod terapijskih sustava koji sadrže metale.
Napredak tehnologije otvorio je vrata i novim transdermalnim terapijskim oblicima koji
koriste različite aktivne metode poboljšanja apsorpcije lijeka. Iako je većina tehnologije
aktivne transdermalne primjene lijekova još uvijek u fazi istraživanja, neki uređaji su i
komercijalno dostupni. Pet iontoforetskih transdermalnih terapijski sustava ima odobrenje za
stavljanje lijeka u promet u SAD-u, međutim trenutno ni jedan nije dostupan u prodaji na tom
tržištu. U Europi aktivno odobrenje za stavljanje u promet ima samo jedan iontoforetski
transdermalni terapijski sustav. Kao sigurnosni rizici iontoforetskih transdermalnih terapijskih
sustava identificirane su reakcije na mjestu primjene, prvenstveno opekline, interferencije s
ostalim uređajima i dijagnostičkim postupcima, te pogrešna upotreba sustava.
Zaključak: Iako su transdermalni terapijski sustavi uglavnom sigurni, istraživači,
farmaceutske kompanije i regulatorne agencije, pa i liječnici i pacijenti moraju biti svjesni
rizika primjene transdermalnih terapijskih sustava te pokušati prevladati i minimizirati te
rizike. |
Abstract (english) | Transdermal drug delivery systems (TDDS) have numerous advantages over other drug
delivery forms. Increase in the number of TDDS available on the market and the development
of new approaches for enhancement of drug permeability across the skin have brought into
focus safety of these products. The aim of this thesis is to determine the mechanism of action
principles of work, characteristics and safety profiles specific of particular methods of
transdermal drug delivery.
Methods US prescribing information of TDDSs approved by the FDA were compared with
US prescribing information of parenteral or oral forms of the same drug to evaluate the safety
profile specific for transdermal drug delivery systems. Scientific literature was searched using
key words including transdermal drug delivery, safety, side effects, risk, as well as individual
drug names. Relevant findings were outlined and presented in this paper.
Results: Application site reactions were identified as important risks of transdermal drug
delivery systems. In TDDS with chemical permeation enhancers application site reactions
were mostly manifested as non-serious skin adverse reactions such as erythema, pruritus and
rash. Observed serious adverse reactions were irreversible pigmentation changes on the skin
and contact dermatitis. Other identified risks of TDDS were leakage during use; misuse;
abuse of TDDS with psychoactive substances; accidental exposure; overdose after exposure to
heat and risk of burns during MRI or arcing with defibrillator use for TDDS containing metal.
Advancement in technology brought into focus TDDS with new techniques for enhancing
transdermal drug delivery. While most of the technology of active transdermal drug
administration is still in the research phase, some devices are commercially available. Five
iontopheoretic transdermal systems have been approved by the FDA and one has been
approved by the EMA. However, none of them are actively marketed in US at the moment.
Application site reactions, mainly burns; interference with devices and other diagnostic
procedures and misuse of the TDDS were identified as risks of iontophoretic transdermal drug
delivery systems.
Conclusion: While generally considered safe, scientific researchers, pharmaceutical
companies and regulatory agencies, as well as physicians and patients, should be aware of the
risks of TDDS use. Risk minimization measures should be designed to optimize the use of
transdermal drug delivery systems. |