| Abstract | Pregledom povijesnog razdoblja vidljivo je kako razvoj hitne kontracepcije eksponencijalno napreduje. Jednako tako, razvojem iste, raste i njena dostupnost do mjere da se pojedini oblici oralne hitne kontracepcije, u nekim zemljama, stavljaju na listu bezreceptnih lijekova. No, nužno je primijetiti da, s dostupnošću, ne raste i upućenost javnosti u sve mehanizme djelovanja ovih pilula. Iako nedostaje istraživanja koja bi potvrdila točne način djelovanja, svoditi mehanizme tri najznačanija oblika oralne hitne kontracepcije – levonorgestrel, ulirpistil acetat i RU 486 na samo inhibiciju ovulacije, zavaravanje je javnosti i protivno je struci, kako liječnika, tako i ljekarnika, jer je izraz nestručnosti i neznanstvenosti. U ovom radu obrađena su dostupna istraživanja koja ukazuju na jednu važnu činjenicu - način djelovanja sve tri pilule, prije svega, ovisi o o vremenu primjene hitne kontracepcije nakon spolnog odnosa, o razdoblju menstrualnog ciklusa u kojem se žena nalazila prilikom spolnog odnosa i prilikom primjene hitne kontracepcije. Tako, postoji mogućnost, primjenom hitne kontracepcije, posebice u luteinskoj fazi, djelovanja iste na endometrij maternice, bilo direktno, bilo preko čimbenika važnih za implantaciju, koje onemogućuje daljnji razvoj embrija.
Svjesni mogućih pogubnih posljedica ovakvog načina djelovanja na začeti život, pojedini su pokušali opravdati korištenje oralne hitne kontracepcije redefinirajući pojam trudnoće (ona bi, po njima, započela tek implantacijom embrija), negirajući da je embrij osoba, uvodeći pojam predembrija kao neljudskog bića ili pak ističući da se s njime može činiti što hoće, kako koristiti u istraživačke svrhe, tako i ubijati, upravo zbog odsutnosti svijesti, kao temelja određivanja osobe.
No, unatoč mnogobrojnim manipulacijama, ljudski život i danas, i uvijek će započinjati spajanjem muške i ženske spolne stanice. Stoga, svako onemogućavanje razvoja već začetog ljudskog života, pa i oralnom hitnom kontracepcijom, a najčešće se to događa inhibicijom implantacije, smatra se abortivnim činom. Nažalost, pritom i prepisivanje i prodaja jednog takvog moguće abortivnog sredstva označava sudjelovanje u istom. Ipak, svaki ljekarnik koji stručno procijeni da bi izdavanje hitne kontracepcije moglo ugroziti korisnikovo zdravlje, dužan ga je uskratiti sukladno izričitoj odredbi članka 24. retka 1. Zakona o ljekarništvu, a ne uputiti pacijenticu na drugoga ljekarnika. Ako ga pak uskraćuje po savjesti, ne želeći izdati abortivno sredstvo, ne može i ne smije biti tjeran ni da ga izdaje ni da tražitelja upućuje na onoga koji bi mu isto omogućio, jer na taj način posredno i sam sudjeluje u abortivnom činu.
Stoga, neka umjesto zaključka stoji izraz nade za cjelovitom istinom o hitnoj kontracepciji i prihvaćanjem iste, sukladno poštivanju ljudskog života, te izričaj vapaja zajedno sa sv.Ivanom Pavlom II.: Izražavam ovaj najhitniji apel da zajedno ponudimo ovom svijetu novi znak nade, radeći tako da u njemu sve više rađaju pravednost i milosrđe kao temelj kulturi života, gradeći civilizaciju istine i ljubavi (Ivan Pavao II., 1997). |
| Abstract (english) | A historical review of development of emergency contraception shows that it is progressing exponentially. Likewise, as development increases, availability is increasing too, to the extent that certain forms of oral emergency contraception, in some countries, are listed as OTC medicines. However, it is necessary to note that, although availability is increasing, public awareness of all the mechanisms of action of these pills is not. Even though there is a lack of researches which would prove the correct course of action, bringing down the mechanism of three most significant oral emergency contraceptives - levonorgestrel, ulirpistal acetate and RU 486, only on the inhibition of ovulation is deceiving of the patients, contrary to the medical and pharmaceutical profession, because it is incompetent and unscientific. This scientific work processed available studies that point an important fact - mechanism of action of all three pills primarily depends on time of application after intercourse, the period of the menstrual cycle in which the woman was located during intercourse and when applying emergency contraception. Thus, there is the possibility, using emergency contraception, particularly in the luteal phase, of their effect on the endometrium of the uterus, either directly or via factors important for an implant, which prevents further development of the embryo.
Aware of the potential lethal consequences of this kind of action to conceived life, some have tried to justify the use of oral emergency contraception by redefining the term of pregnancy (it would, according to them, start only when the embryo is implanted), negating the personality of the embryo by introducing the term of an pre-embryo as not human being, or pointing out that they can do what they want with it, like use for research purposes, and to kill, because the absence of consciousness, as the basis for determining person. But, despite the many manipulations, human life, today and always starts with uniting an egg cell and a sperm cell. Therefore, any prevention of development of already conceived human life, including oral emergency contraception, which most often happens by inhibiting implantation, is considered abortive act. Unfortunately, thereby prescribing and selling of such, a possible abortion formulation, means the participation in the same act. However, every pharmacist who expertly evaluets that administration of emergency contraception could endanger the user's health, is required to withhold it, according to the explicit provision of Article 24, line 1 of the Statue of Pharmacy, and not direct the patient to another pharmacist. However, if pharmacist withholds it by conscience, not wanting to administrate abortive formulation, can not and must not be forced either to administrate it, either to refer them to the one that would administrate it, for thus indirectly participates in abortion act. Therefore, instead of a conclusion let it be an expression of hope for the whole truth about emergency contraception and acceptance of that truth, according to the respect of human life, and an expression of longing with St. John Paul II.: I make this most urgent appeal, that together we may offer this world of ours new signs of hope, and work to ensure that justice and solidarity will increase and that a new culture of human life will be affirmed, for the building of an
authentic civilization of truth and love (John Paul II., 1997). |
