| Abstract | Odabir antihipertenzivnog liječenja ima važne terapijske i financijske implikacije, a tek rijetke smjernice za liječenje arterijske hipertenzije (AH) uključuju farmakoekonomske analize. Cilj istraživanja je identificirati i analizirati: promjene u upotrebi lijekova za liječenje AH u Hrvatskoj od 2000. do 2016. godine, promjene u obrascima propisivanja, prosječne cijene po definiranoj dnevnoj dozi (DDD), te provesti analizu troška i učinkovitosti liječenja AH u usporedbi sa scenarijem bez intervencije (BI) lijekovima: diuretici (D), blokatori kalcijskih kanala (C), beta-blokatori (B), inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima / blokatori angiotenzinskih receptora (A). Podaci o potrošnji lijekova prikupljeni su iz Intercontinental Medical Statistics (IMS) baze podataka. Analiza troška i učinkovitosti obuhvatila je pet zdravstvenih stanja u Markovljevom modelu, odvojeno za muškarce i žene u dobi od 65 godina. Rezultati su predstavljeni kao povećanje QALY-a i povezanih financijskih ušteda ili troškova u eurima (EUR) za svaku terapijsku opciju u usporedbi sa scenarijem BI. Od 2000. do 2016. godine potrošnja lijekova za KVB rasla je 150,81%, a financijski izdaci rasli su 47,32%. Najčešće propisivani bili su lijekovi koji djeluju na renin-angiotenzinski sustav. Analiza troška i učinkovitosti za muškarce pokazuju da je liječenje s D rezultiralo povećanjem QALY-ja za 0,76 i uštedom od 886 EUR, liječenje s C povećanjem od 0,74 QALY-ja i uštedom od 767 EUR, liječenje s A povećanjem od 0,69 QALY-ja i uštedom od 834 EUR, liječenje s B povećanjem od 0,40 QALY-ja, ali uz dodatni trošak od 41 EUR. Rezultati za žene (u usporedbi s BI): liječenje s D rezultiralo je povećanjem od 0,93 QALY-ja i uštedom od 987 EUR, liječenje s C povećanjem od 0,89 QALY-ja i uštedom od 855 EUR, liječenje s A povećanjem od 0,86 QALY-a i uštedom od 991 EUR, liječenje s B povećanjem od 0,48 QALY-a, ali uz dodatan trošak od 148 EUR. U Hrvatskoj je primijećena promjena obrazaca propisivanja lijekova za liječenje AH, što je rezultat: promjene zakonskih akata, utjecaja farmaceutske industrije i utjecaja smjernica za liječenje AH na propisivanje. Liječenje AH s D, C i A isplativo je u usporedbi sa scenarijem bez intervencije. Liječenje sa D predstavlja najisplativiju terapijsku opciju. Liječenje s B rezultiralo je povećanjem QALY-ja u usporedbi s BI ali uz dodatan trošak, pa na temelju rezultata istraživanja ova terapija nije preporučena kao prvi izbor u liječenju. Promjenom varijabli model može biti ponovno korišten, što može pridonijeti uvrštenju rezultata farmakoekonomskih analiza u nacionalne smjernice za liječenje AH, a time i racionalnijem liječenju AH u Hrvatskoj. |
| Abstract (english) | The choice of pharmacologic treatment in people with arterial hypertension (AH) has important therapeutic and financial implications. Guidelines for treatment of hypertension often do not include outcomes of pharmacoeconomic evaluations. The aims of our study were to identify and analyze changes in the usage of drugs for treating AH in Croatia from 2000 to 2016, changes in prescribing patterns and mean prices per defined daily dose (DDD), evaluate cost-effectiveness comparing diuretics (D), beta-blockers (B), angiotensin converting enzyme inhibitors/angiotensin-II receptor blockers (A) and calcium channel blockers (C) with no intervention (NI). Data on consumption were obtained from the International Medical Statistics (IMS) database. The pharmacoeconomic study included five health states in a Markov model separately for 65-year old men and women. The results were presented in terms of increase in QALYs and associated financial savings or costs in euros (€) for each therapeutic option comparing with NI. The consumption of drugs for cardiovascular disease in Croatia from 2000 to 2016 increased 150.81%, while financial expenditure in the same period increased 47.32%. The most frequently prescribed subgroup was Agents acting on the renin-angiotensin system (RAS). Results for men (compared with NI): treatment with D resulted in a QALY increase of 0.76 and €886 in savings, treatment with C in an increase of 0.74 QALYs and €767 in savings, treatment with A in an increase of 0.69 QALYs and €834 in savings, treatment with B resulted in an increase of 0.40 QALYs, but with an additional cost of €41. Results for women: treatment with D resulted in an increase of 0.93 QALYs and €987 in savings, treatment with C in an increase of 0.89 QALYs and savings of €855, treatment with A in an increase of 0.86 QALYs and savings of €991, treatment with B in an increase of 0.48 QALYs, but with an additional cost of €148. The prescribing patterns of antihypertensive drugs in Croatia have changed, which could be a result of a: changes in laws, pharmaceutical marketing, guidelines on hypertens
ion therapy. Treatment of AH with D, C and A is cost effective compared with the no-intervention scenario. Diuretics are the most cost-effective first-line treatment. The scenario with B resulted in additional QALY when compared with no intervention, but also additional costs; therefore, based on our results, this therapy would not be recommended as first-line treatment. By changing the variables, the model can be used again, which can contribute to the inclusion of the results of pharmacoeconomic analyzes in the national guidelines for the treatment of AH, and thus to a more rational treatment of AH in Croatia. |
