| Abstract | Poremećaji prehrane, uključujući anoreksiju nervozu, bulimiju nervozu i poremećaj prejedanja,
predstavljaju ozbiljan javnozdravstveni problem s rastućom prevalencijom među adolescentima i
mladim osobama. Osim što utječu na mentalno zdravlje, ovi poremećaji značajno narušavaju i fizičko
zdravlje pojedinca te dovode do razvoja komorbiditeta kao što su depresija, anksioznost,
kardiovaskularne i metaboličke bolesti. Etiologija ovih poremećaja iznimno je kompleksna, a uključuje
interakciju bioloških, psiholoških i sociokulturnih čimbenika. Liječenje poremećaja prehrane zahtjeva
multidisciplinaran pristup koji uključuje kognitivno-bihevioralnu terapiju, farmakoterapiju te
alternativne i pomoćne terapije. Kognitivno-bihevioralna terapija pokazala se najučinkovitijom
metodom liječenja navedenih poremećaja, ali svoj puni potencijal ostvaruje upravo u kombinaciji s
farmakoterapijom. Dok kognitivno-bihevioralna terapija pomaže u liječenju same srži bolesti,
farmakoterapija pomaže u smanjenju pratećih simptoma poput depresije i anksioznosti.
Farmakoterapijske opcije još su uvijek uvelike ograničene u navedenom području. Za poremećaj
prejedanja trenutno je odobren lisdeksamfetamin, za bulimiju nervozu fluoksetin, dok za anoreksiju
nervozu ne postoji niti jedan odobreni lijek. Napretci u istraživanju svakako doprinose razvoju novih
terapijskih opcija. Osim glavnih terapija, pomoćne metode poput joge i tjelovježbe, pokazale su
pozitivne učinke kao nadopuna terapije u liječenju poremećaja prejedanja. Neuromodulacijske tehnike
ostaju rezervirane samo za najteže slučajeve, ali pozitivni rezultati koje pokazuju otvaraju mogućnosti
za potencijalnu širu primjenu u budućnosti. Sveobuhvatan pristup liječenju, koji uključuje rano
prepoznavanje poremećaja, multidisciplinarni i individualizirani pristup, ključan je za poboljšanje
zdravlja i kvalitete života oboljelih. Terapije koje kombiniraju psihološke i farmakološke pristupe
pokazuju najveću učinkovitost, dok nova istraživanja daju nadu za poboljšanjem i napretkom liječenja
poremećaja prehrane u budućnosti. |
| Abstract (english) | Eating disorders, including anorexia nervosa, bulimia nervosa, and binge-eating disorder, represent a
serious public health issue with increasing prevalence, particularly among adolescents and young adults.
In addition to affecting mental health, these disorders significantly impair physical health and contribute
to the development of comorbidities such as depression, anxiety, cardiovascular diseases, and metabolic
disorders. The etiology of these disorders is highly complex, involving an interaction of biological,
psychological, and sociocultural factors. Treatment of eating disorders requires a multidisciplinary
approach, including cognitive-behavioral therapy, pharmacotherapy, and alternative and adjunct
therapies. Cognitive-behavioral therapy has proven to be the most effective treatment method for these
disorders, but it achieves its full potential when combined with pharmacotherapy. While cognitivebehavioral therapy addresses the core of the disorder, pharmacotherapy helps reduce accompanying
symptoms such as depression and anxiety. Pharmacotherapeutic options are still largely limited in this
area. Currently, lisdexamfetamine is approved for the treatment of binge-eating disorder, fluoxetine for
bulimia nervosa, while there is no approved medication for anorexia nervosa. Advances in research are
certainly contributing to the development of new therapeutic options. In addition to primary treatments,
adjunctive methods such as yoga and exercise have shown positive effects as supplementary treatments
for binge-eating disorder. Neuromodulation techniques remain reserved for the most severe cases, but
the promising results they show open the door for potential broader applications in the future. A
comprehensive approach to treatment, which includes early recognition of the disorder and a
multidisciplinary and individualized approach, is crucial for improving the health and quality of life of
those affected. Therapies that combine psychological and pharmacological approaches demonstrate the
highest efficacy, while new research offers hope for further improvement and advancements in the
treatment of eating disorders in the future. |
