| Abstract | Cilj istraživanja
Cilj ovog rada je istražiti ulogu imunomodulatora u liječenju atopijskog dermatitisa, odnosno saznanja
o njihovoj učinkovitosti, prednostima i nedostacima u odnosu na druge lijekove koji se koriste u
terapiji. Također, cilj rada je na temelju prikupljenih podataka opisati dosadašnja saznanja o
potencijalnim problemima u liječenju, kao i buduće izazove u razvoju još uspješnijih
imunomodulatora.
Materijali i metode
U izradi specijalištičkog rada korišteni su radovi objavljeni u znanstvenim časopisima, baze podataka
te stručne knjige iz područja dermatologije s naglaskom na ulogu imunomodulatora u liječenju
atopijskog dermatitisa. Za pretraživanje literature korištene su on-line baze podataka (PubMed,
ScienceDirect, baza lijekova Agencije za lijekove i medicinske proizvode).
Rezultati
Atopijski dermatitis jedna je od najčešćih upalnih bolesti u djece sa sve većom pojavnosti u odrasloj
dobi. Rezultat je interakcije između genetske predispozicije, okoliša, oštećene funkcije kožne barijere
i imunosnog odgovora. Terapijski ciljevi uključuju održavanje integriteta epidermalne barijere i
smanjenje upale kako bi se postigla kontrola egzacerbacija bolesti i prevencija pojave istih te
povećanje kvalitete života bolesnika uz minimalizaciju potencijalnih nuspojava liječenja. Najčešće
korišteni lijekovi u terapiji su lokalni kortikosteroidi. Zbog njihovih nuspojava u terapiju su uvedeni
lokalni inhibitori kalcineurina, a njihova uporaba bila je povezivana s potencijalnim rizikom od razvoja
maligniteta, što velika multicentrična klinička ispitivanja nisu potvrdila. Iako su lokalni lijekovi
primarni u terapiji atopijskog dermatitisa, mogućnosti liječenja su ograničene za teže oblike bolesti za
koje se koriste sistemski imunosupresivi koji su usmjereni na nespecifičnu supresiju imunosne
funkcije te ovaj pristup nekad nije opcija liječenja zbog mogućeg povećanog rizika od razvoja ozbiljnih
nuspojava. Imunomodulatorna terapija za atopijski dermatitis trenutno je usmjerena prema
normalizaciji imunosne disfunkcije bez sistemske supresije imunosnog sustava razvojem lijekova koji
specifično djeluju na komponente imunosnog odgovora u pozadini atopijskog dermatitisa poput
nedavno odobrenog biološkog lijeka dupilumaba i lokalnog krisaborola.
Zaključak
Atopijski dermatitis je česta kronično-recidivirajuća bolest koja se ne može izliječiti, ali pravilno
osmišljenim terapijskim pristupom može se znatno utjecati na kvalitetu života bolesnika. Liječenje je
izazov zbog individualne varijabilnosti simptoma i mora biti prilagođeno svakom pojedinom
bolesniku. U liječenju se koriste klasični lokalni i sistemski imunomodulatori te novije generacije
imunomodulatora poput lokalnih inhibitora kalcineurina i bioloških lijekova. Boljim uvidom u
imunosnu ulogu u patogenezi atopijskog dermatitisa razvijaju se novi lijekovi, i biološki i male
molekule, koji ciljano djeluju na specifične komponente imunosnog sustava u pozadini ove bolesti i
time otvaraju mogućnost za personalizirano liječenje u budućnosti. Ljekarnici su najpristupačniji
zdravstveni radnici za adekvatnu edukaciju bolesnika, koja je ključna u postizanju bolje adherencije. |
| Abstract (english) | Objectives
The aim of this thesis is to investigate the role of immunomodulators in the treatment of atopic
dermatitis, that is, to learn about their efficacy, advantages and disadvantages over other drugs used
in therapy. Also, the aim of the paper is to describe the current knowledge about potential problems
in treatment, as well as future challenges in the development of even more effective
immunomodulators, based on the data collected.
Materials and methods
Papers published in scientific journals, databases and books in the field of dermatology were used in
the preparation of this thesis, with emphasis on the role of the immunomodulators in the treatment
of atopic dermatitis. Online databases were used to search the literature (PubMed, ScienceDirect,
Agency for Medicinal Products and Medical Devices of Croatia database).
Results
Atopic dermatitis is one of the most common inflammatory diseases in children with increasing
incidence in adulthood. It results from the interaction between genetic predisposition, environment,
impaired skin barrier function and immune response. Therapeutic goals include maintaining the
integrity of the epidermal barrier and reducing inflammation due to immune dysregulation to
achieve control of disease exacerbations and prevent their occurrence and increase patients' quality
of life while minimizing potential side effects of treatment. The most commonly used drugs in
therapy are topical corticosteroids. Due to their side effects, topical calcineurin inhibitors were
introduced into therapy and their use was associated with a potential risk of developing malignancy,
which has not been confirmed by large multicenter studies. Although topical drugs are the mainstay
of treatment of atopic dermatitis, the options are limited for more severe forms of disease which
require systemic immunosuppressants that target nonspecific suppression of immune function, and
this approach may not be a treatment option because of the potential increased risk of serious side
effects. Immunomodulatory therapy for atopic dermatitis is currently aimed at normalizing immune
dysfunction without systemic immune suppression by developing drugs that specifically target
components of immune dysregulation such as the recently approved biological drug dupilumab and
topical crisaborol.
Conclusion
Atopic dermatitis is a common chronic, recurrent disease that cannot be cured, but with a properly
designed therapeutic approach, we can significantly affect patients' quality of life. Treatment is a
challenge because of the individual variability of symptoms and must be tailored to each individual
patient. Classic topical and systemic immunomodulators and newer generations of
immunomodulators such as topical calcineurin inhibitors and biological drugs are used in the
treatment of atopic dermatitis. With more insight into the immune role in the pathogenesis of atopic
dermatitis new drugs are being developed, both biological drugs and small molecules, that target
specific components of the immune system and thus open up the possibility for precision medicine in
the future. Pharmacists are the most accessible healthcare professionals for adequate patient
education, which is key to achieving better adherence. |
