| Abstract | Opća anestezija je stanje potpune neosjetljivosti na vanjske podražaje, a postiže se primjenom općih anestetika, uz odgovarajuću anestetsku premedikaciju. Navedeno stanje mora biti reverzibilne prirode, kako bi pacijent nakon provedenog zahvata ponovno uspostavio sve životno važne funkcije. Sve opisano moguće je provesti zahvaljujući anesteticima različitih povoljnih karakteristika primijenjenih najčešće u međusobnoj kombinaciji, te pomno odabranom i kontroliranom dozirnom režimu od strane nadležnog anesteziologa. Uvriježena podjela općih anestetika temeljena na putu primjene uključuje intravenske i inhalacijske predstavnike. Neizostavna komponenta anestetskog režima su neuromišićni relaksansi. Intravenski opći anestetici imaju izuzetno izuzetno brz početak djelovanja, budući da je izbjegnuta apsorpcijska etapa njihove farmakokinetike. Mete djelovanja su im uglavnom receptori γ-aminomaslačne kiseline, te glutamatni i dopaminski receptori, putem kojih ostvaruju pretežno hipnotski učinak. Među najpoznatije predstavnike intravenske opće anestezije uvrštavaju se tiopental, propofol, etomidat, midazolam i ketamin. Ulazni i izlazni put inhalacijskih anestetika iz organizma pacijenta su pluća, zbog čega oni moraju biti u obliku plinova ili hlapljivih tekućina. Potentnost im se dogovorno određuje i uspoređuje preko njihove liposolubilnosti, izražene preko minimalne alveolarne koncentracije (MAK). Neki od poznatijih predstavnika ove skupine su eter, dušični oksidul, halotan, sevofluran, izofluran, enfluran i desfluran. Neuromišićni relaksansi važna su komponenta opće anestezije za osiguranje dišnog puta i prikladnih intubacijskih uvjeta tijekom operativnog zahvata. Djeluju preko acetilkolinskog neurotransmiterskog sustava, a, ovisno o mehanizmu djelovanja, dijelimo ih na depolarizirajuće (sukcinilkolin) i nedepolarizirajuće (mivakurij, atrakurij, vekuronij, rokuronij i pankuronij). Po potrebi, djelovanje im je moguće poništiti uz pomoć dostupnih antagonista, podijeljenih na antikolinergike (neostigmin, edrofonij i piridostigmin) i ciklodekstrine (Sugamadeks). Anestetska premedikacija uključuje lijekove primijenjene pacijentu prije samog anestetika, a važna je za pripremu i optimiranje uvjeta za odvijanje predviđene operacije, te za prevenciju mogućih postoperativnih komplikacija. Većina takvih lijekova daje se pacijentu oko 60 minuta prije početka zahvata. Kao dio predoperativne pripreme primjenjuju se opioidni analgetici (fentanil), antikolinergici (atropin) i benzodiazepini (midazolam). S druge strane, antiemetici (metoklopramid), antibiotici (cefalosporini/vankomicin, klindamicin) i antikoagulansi (heparin) dio su premedikacije zadužen za prevenciju poslijeoperacijskih komplikacija poput mučnine i povraćanja, infekcija i venske tromboembolije. |
| Abstract (english) | General anesthesia is a state of complete insensitivity to external stimuli, and is achieved by the use of general anesthetics, supplemented by drugs from the regime of anesthetic premedication. This condition must be reversible in nature, so that the patient can re-establish all vital functions after the procedure. All of the above can be performed thanks to anesthetics of various favorable characteristics, most often used in combination with each other, and carefully selected and controlled dosing regimen by a competent anesthesiologist. The standard classification of general anesthetics based on the route of administration includes intravenous and inhalation agents. Neuromuscular relaxants are also an indispensable component of the anesthetic regime. Intravenous general anesthetics, has extremely fast onset of action, since the absorption stage of their pharmacokinetics is thus avoided. Their targets are mainly γ-aminobutyric acid receptors, and glutamate and dopamine receptors, through which they achieve a predominantly hypnotic effect. The most well-known representatives of intravenous general anesthesia include thiopental, propofol, etomidate, midazolam and ketamine. The entry and exit pathways of inhaled anesthetics from the patient's body are the lungs, which is why they must be in the form of gases or volatile liquids. Their potency is determined and compared by their liposolubility, expressed through the minimum alveolar concentration (MAC). Some of the better known representatives of this group are ether, nitrous oxide, halothane, sevoflurane, isoflurane, enflurane and desflurane. Neuromuscular relaxants are an important component of general anesthesia to provide airway and appropriate intubation conditions during surgery. They act through the acetylcholine neurotransmitter system, and, depending on the mechanism of action, divided into depolarizing (succinylcholine) and non-depolarizing (mivacurium, atracurium, vecuronium, rocuronium, pancuronium) representatives. If necessary, their action can be reversed with the help of available antagonists, divided into anticholinergics (neostigmine, edrophonium and pyridostigmine) and cyclodextrins (Sugamadex). Anesthetic premedication includes drugs administered to the patient before the anesthetic, and is important for the preparation and optimization of conditions for the planned operation, and for the prevention of possible postoperative complications. Most such drugs are given to the patient about 60 minutes before the procedure. Opioid analgesics (fentanyl), anticholinergics (atropine) and benzodiazepines (midazolam) are used as part of preoperative preparation. On the other hand, antiemetics (metoclopramide), antibiotics (cephalosporins/vancomycin, clindamycin) and anticoagulants (heparin) are part of premedication responsible for the prevention of postoperative complications such as nausea and vomiting, infections and venous thromboembolism. |
