| Abstract | Antipsihotici su lijekovi koji se koriste za liječenje psihijatrijskih poremećaja. Njihovo otkriće 1950-ih godina dovelo je do masovnog otpuštanja bolesnika iz psihijatrijskih ustanova te njihovog povratka u društvo. Pokazalo se međutim da često uzrokuju i nuspojave koje pacijentima smanjuju kvalitetu života, povećavaju mortalitet i morbiditet, te istodobno uzrokuju značajan financijski teret za zdravstvene sustave. Ovo istraživanje objašnjava metaboličku skupinu nuspojava koje se javljaju, a to su povećanje tjelesne težine, inzulinska rezistencija, dislipidemija, kardiovaskularne nuspojave i metabolički sindrom. Daje pregled patofiziologije, epidemiologije i kliničkih obilježja metaboličkih nuspojava antipsihotika. Idealan antipsihotik je onaj koji ima najveći učinak uz najmanji rizik nuspojava. Međutim mehanizam djelovanja antipsihotika je jedan od najsloženijih u medicini općenito. Prije svega zato što djeluju na mozak koji je složene strukture, zatim, zato što djeluju na brojne neurotransmitorske sustave u mozgu, najviše direktnim učinkom na dopaminski, ali i na serotoninski, histaminski, noradrenergički i kolinergički sustav, a indirektnim učinkom na GABA i glutamatni sustav, te složenim mehanizmom na ekspresiju brojnih gena. Istraživanja povezanosti psihotičnih poremećaja i antipsihotika s povećanjem tjelesne težine, metaboličkim sindromom, dijabetesom, dislipidemijom i povišenjem krvnog tlaka zaključuju da postoji potreba za aktivnim, rutinskim pregledom zdravlja pacijenata koji su na toj terapiji. Prvi prioritet trebao bi biti racionalan izbor kada i što propisati. Od drugog je značaja intervencija u smislu promjene životnog stila radi sprječavanja povećanja tjelesne težine. Danas postoje različite upute i smjernice za praćenje metaboličkih poremećaja koje poboljšavaju kvalitetu skrbi o pacijentima i dodatno informiraju u kojem smjeru strategiju intervencije provoditi. Antipsihotici bi se trebali propisivati samo ako je jasna njihova prednost i nema sigurnije alternative. Odabir antipsihotika se treba temeljiti na kliničkoj situaciji pacijenta te se treba koristiti najmanja učinkovita doza koja je kod svakog pacijenta drugačija. Za one lijekove za koje se pokažu neželjene reakcije trebalo bi prvo sniziti dozu, zatim zamijeniti za lijek sa manje izraženim nuspojavama, predložiti nefarmakološke mjere kao što su dijeta i tjelovježba, ili konkomitantnom terapijom liječiti nuspojave koje su se pojavile. Uloga ljekarnika je bitna u prepoznavanju i sprječavanju nuspojava. Glavne ljekarničke intervencije kod tih osoba su njihovo rano prepoznavanje, pravilno savjetovanje pacijenata o promjenama životnih navika i praćenje stanja bolesnika. Edukacija pacijenata i uska suradnja sa zdravstvenim djelatnicima mogu smanjiti smrtnost i poboljšati njihovu kvalitetu života. Zaključno, metaboličke nuspojave antipsihotika su značajan klinički problem, ali mogle bi se spriječiti u mnogim slučajevima edukacijom, redovitim pregledima i odgovarajućim intervencijama. |
| Abstract (english) | Antipsychotics are drugs used to treat psychiatric disorders. Their discovery in the 1950's led to the mass discharge of patients from psychiatric institutions and their return to society. However, they have also been shown to often cause side effects that reduce patients' quality of life, increase mortality and morbidity, and at the same time cause a significant financial burden for health organisations. This study explains the metabolic group of side effects that are known to occur: weight gain, insulin resistance, dyslipidemia, cardiovascular side effects and metabolic syndrome. The study provides an overview of the pathophysiology, epidemiology, and clinical features of the metabolic side effects of antipsychotics. The ideal antipsychotic is the one that is most effective with the lowest risk of side effects. However, the mechanism of action of antipsychotics is one of the most complex mechanisms in medicine in general. First of all, because their therapeutic place of action is the brain which is a complex structure. Secondly, because they act on many neurotransmitter systems in the brain, mostly by direct effect on the dopamine system, but also on the serotonin, histamine, noradrenergic and cholinergic systems, indirectly on the GABA and glutamate systems, and by using a complex mechanism they also affect the expression of numerous genes. Studies of the association of psychotic disorders and antipsychotics with weight gain, metabolic syndrome, diabetes, dyslipidemia, and elevated blood pressure conclude that there is a need for an active, routine health review of patients on that therapy. The priority should be a rational choice of when and what to prescribe. Of second importance is intervention in terms of lifestyle changes to prevent weight gain. Today, there are various guidelines for monitoring metabolic disorders that improve the quality of patient care and further inform in which direction to implement the intervention strategy. Antipsychotics should only be prescribed if their benefits are clear and there is no safer alternative. The choice of antipsychotics should be based on the patient's clinical situation and the lowest effective dose should be used, which is different for each patient. For those drugs that show side effects, the dose should first be reduced, then replaced with a drug with less severe side effects. Non-pharmacological measures should be suggested such as diet and exercise and lastly, side effects should be treated with concomitant therapy. The role of the pharmacist is essential for recognising and preventing side effects. The main pharmacist's interventions are early recognition, proper counseling of patients about changes in life habits and monitoring of the patient's condition. Patient education and close collaboration with healthcare professionals can reduce mortality and improve patients’ quality of life. In conclusion, metabolic side effects of antipsychotics are a significant clinical problem, but in many cases they could be prevented by education, regular checkups, and appropriate interventions. |
