| Abstract | Cilj istraživanja
Cilj ovog specijalističkog rada je pokazati u kolikoj mjeri su lijekovi za liječenje osteoporoze
povezani s pojavom neželjenih kardiovaskularnih učinaka i kako iste minimizirati odabirom
odgovarajuće terapije, s obzirom na ostale čimbenike rizika.
Materijali i metode
U izradi rada koristit će se pregled objavljene literature o kardiovaskularnoj sigurnosti i
nuspojavama lijekova za liječenje osteoporoze. Pregledom znanstvene literature pokušat ćemo
bolje objasniti patofiziološku vezu između osteoporoze i vaskularne kalcifikacije, koja je
snažan prediktor neželjenih kardiovaskularnih događaja, što je neophodno za bolje
razumijevanje ovih bolesti i smanjenja rizika od komplikacija.
Rezultati
Bisfosfonati, kao najčešće korišteni antiresorptivni lijekovi, smanjuju rizik od
kardiovaskularne smrtnosti, iako su pokazali proaritmijski potencijal, zbog čega je potreban
oprez kod pacijenata s rizikom od atrijske fibrilacije. Denosumab, kao najčešći izbor kod
pacijenata kod kojih primjena bisfosfonata nije moguća, pokazao se dugoročno općenito
sigurnim kod kardiovaskularnih pacijenata. Selektivni modulatori estrogenskih receptora i
raloksifen pokazali su povećan rizik od infarkta miokarda i moždanog udara, zbog čega se
njihova upotreba ne preporuča kod rizičnih pacijenata. Nije zabilježen povećan
kardiovaskularni rizik nakon primjene teriparatida i abaloparatida. Romosozumab je u nekim
studijama pokazao povećan rizik od infarkta miokarda i drugih neželjenih kardiovaskularnih
događaja, dok u drugim studijama nije imao značajnog utjecaja. S obzirom na oprečne
rezultate kardiovaskularna sigurnost romosozumaba nastavlja se ocjenjivati kroz kontinuirani
postmarketinški nadzor i studije u stvarnom svijetu.
Zaključak
Osteoporotični prijelomi odgovorni su za trajni invaliditet, smanjenu kvalitetu života i
povećanu smrtnost, a ujedno predstavljaju golemi financijski teret za samog pacijenta te za
nacionalno gospodarstvo. Iako smjernice koje bi trebale biti usmjerene na kardiovaskularnu
sigurnost lijekova za liječenje osteoporoze i dalje ne postoje, osteoporoza se može
dijagnosticirati i spriječiti učinkovitim tretmanima, prije nego što dođe do prijeloma te bi
obveza pružatelja primarne zdravstvene zaštite trebala bi biti prevencija, otkrivanje i liječenje
osteoporoze.
S dostupnim antiresorpcijskim lijekovima i sve većim popisom anaboličkih opcija za liječenje
osteoporoze mogao bi se značajno smanjiti teret koji osteoporoza i posljedični prijelomi
predstavljaju za javno zdravstvo. |
| Abstract (english) | Objective
The aim of this expert thesis is to show to what extent the drugs for the treatment of
osteoporosis are associated with the occurrence of unwanted cardiovascular effects and how
to minimize them by choosing the appropriate therapy, taking into account other risk factors.
Materials and methods
A review of the published literature on cardiovascular safety and side effects of drugs for the
treatment of osteoporosis will be used in the preparation of the paper. By reviewing the
scientific literature, we will try to better explain the pathophysiological link between
osteoporosis and vascular calcification, which is a strong predictor of unwanted
cardiovascular events, which is necessary for a better understanding of these diseases and
reducing the risk of complications.
Results
Bisphosphonates, as the most commonly used antiresorptive agents, reduce the risk of
cardiovascular mortality, although they have shown proarrhythmic potential, which is why
caution is needed in patients at risk of atrial fibrillation. Denosumab, as the most common
choice in patients in whom bisphosphonates are not an option, has been shown to be generally
safe in cardiovascular patients. Selective estrogen receptor modulators and raloxifene have
shown an increased risk of myocardial infarction and stroke, which is why their use is not
recommended in high-risk patients. No increased cardiovascular risk was reported after the
use of teriparatide and abaloparatide. Romosozumab has shown an increased risk of
myocardial infarction and other adverse cardiovascular events in some studies, while in other
studies it had no significant effect. Given the conflicting results, the cardiovascular safety of
romosozumab continues to be evaluated through continued postmarketing surveillance and
real-world studies.
Conclusion
Osteoporotic fractures are responsible for permanent disability, reduced quality of life and
increased mortality, and at the same time represent a huge financial burden for the patient and
the national economy. Although guidelines that should focus on the cardiovascular safety of
drugs for the treatment of osteoporosis still do not exist, osteoporosis can be diagnosed and
prevented with effective treatments, before a fracture occurs, and prevention, detection and
treatment of osteoporosis should be the responsibility of primary care providers.
With the availability of antiresorptive drugs and a growing list of anabolic options for the
treatment of osteoporosis, the public health burden of osteoporosis and consequent fractures
could be significantly reduced. |
