Karcinomi kože su u današnje vrijeme jedna od najzastupljenijih vrsta karcinoma u većini zemalja svijeta te njihov broj neprestano raste. Uzrok tome je ponajprije povećana izloženost suncu (UV zrakama), duži životni vijek (rak kože se češće javlja u starijoj životnoj dobi) kao i sve tanji ozonski omotač. Cilj ovog rada jest upoznavanje s najčešćim prekancerozama i tumorima kože, koji se posljednjih godina javljaju sve češće i kod sve mlađe populacije, prvenstveno kako bi ljekarnik, kao jedan od najdostupnijih zdravstvenih djelatnika, mogao prepoznati navedena stanja i pravovremeno uputiti pacijenta liječniku. Obrađena je aktinička keratoza kao jedna od najčešćih prekanceroza, planocelularni karcinom, bazocelularni karcinom i melanom kao najčešći zloćudni tumori kože koji se javljaju kao posljedica izloženosti UV zrakama. Također, rad obrađuje preventivne mjere kojih bi se trebalo držati kako do navedenih stanja ne bi došlo, gdje je bitna uloga ljekarnika u edukaciji stanovništva kao i u odabiru odgovarajuće zaštite za svakog pojedinog pacijenta. Prema dostupnoj literaturi, analizirane su vrste zaštitnih sredstava prisutne trenutno na tržištu, njihove karakteristike, prednosti i nedostaci, trenutno važeća regulativa koja se odnosi na takvu vrstu preparata. Nadalje, bilo je riječi i o antioksidansima za koje se smatra da mogu apsorbirati neke od slobodnih radikala koji nastaju u koži kao posljedica prekomjernog izlaganja UV zračenju. Antioksidansi mogu biti osobito korisni kod promjena na koži uvjetovanih UVA zračenjem koje su velikim dijelom određene oksidativnim procesom. Dugoročna ispitivanja na ljudima su potrebna kako bi se odredila učinkovitost tih proizvoda, međutim oni nisu opasni i mogu biti učinkoviti zbog čega su spomenuti u radu. Pojam sekundarna prevencija označava rano otkrivanje i dijagnostiku zloćudnih tumora kože čime se povećava stopa izliječenja i smanjuje smrtnost. Potrebno je redovito provoditi samopregled lica, tijela i vlasišta kako bi se na vrijeme uočile promjene na koži. Uz to, potrebno je povremeno kontrolirati kožu i kod dermatologa, a osobe s povećanim rizikom za nastanak tumora kože bi trebale obaviti dermatoskopski pregled svakih 6 mjeseci ili češće. I za primarnu i za sekundarnu prevenciju zloćudnih tumora kože važna je edukacija stanovništva te provedba odgovarajućih mjera za ranu dijagnostiku i ranu terapiju od strane svih zdravstvenih djelatnika, uključujući i ljekarnika.

Skin cancer is nowadays one of the most common types of cancer in most countries of the world and its number is constantly increasing. The reason for this primarily lies in increased exposure to the sun (UV rays), longer lifetime (skin cancer is more common in old age) and thinner ozone layer. The objective of this paper is to introduce the most common precancerous lesions and skin tumours, which in recent years appear more frequently and with increasingly younger population, primarily in order to enable the pharmacist, as one of the most accessible health care professionals, to recognize the listed conditions and promptly refer the patient to the doctor. The paper deals with actinic keratosis as one of the most common precancerous lesions, and squamous cell carcinoma, basal cell carcinoma and melanoma, the most common malignant skin tumours that occur as a result of UV exposure. Furthermore, the paper discusses the preventive measures to be followed in order to avoid the stated conditions, where again the pharmacist has the key role in educating the population as well as in selecting adequate protection for each individual patient. According to available literature, this paper analyses types of sunscreens present on the market, their characteristics, advantages and disadvantages and the applicable regulations relating to such preparations. In addition, there was discussion about antioxidants that are thought to be able to absorb some of the resulting free radicals that occur in the skin as a result of excessive exposure to UV radiation. Antioxidants may be particularly useful for skin changes caused by UVA radiation, which are largely determined by oxidative process. Long-term clinical trials are needed to determine the effectiveness of these products, however they are not dangerous and can be effective, which is why they are mentioned in the paper. The notion of secondary prevention refers to early detection and diagnosis of malignant skin tumours which enables higher cure rate and reduces mortality. It is necessary to regularly conduct self-examination of face and body in order to timely detect skin changes. It is also necessary to periodically have the skin examined by a dermatologist, and persons with an increased risk of skin tumour should undergo a dermoscopic examination every 6 months or more often. Both for primary and secondary prevention of malignant skin tumours it is important to educate the public and to implement appropriate measures for the early diagnosis and early treatment by all health care professionals, including pharmacists.