| Sažetak | CILJ ISTRAŽIVANJA
Ovim se istraţivanjem žele utvrditi značajke korištenja bezreceptnih lijekova za liječenje poremećaja kiselosti u probavnom sustavu: u kojoj mjeri je samoliječenje ovim lijekovima ispravno i prikladno te koji su glavni razlozi moguće neispravne primjene. Cilj je također utvrditi koliko često pacijenti traže savjet o odabiru lijeka od ljekarnika te procjeniti kakvi su stavovi pacijenata i ljekarnika o lijekovima iz ove skupine.
ISPITANICI I METODE
Ovo presječno istraživanje provelo se u ljekarnama Splitsko-dalmatinske županije. U svrhu prikupljanja podataka korištene su dvije ankete. Prva anketa namjenjena je pacijentima koji uzimaju bezreceptne lijekove za liječenje poremećaja kiselosti u probavnom sustavu i sastoji se od dva dijela. Prvi dio namjenjen je pacijentima koji su pristali sudjelovati u istraživanju i ispunili informirani pristanak koji im je bio uručen. Kriterij za sudjelovanje u istraţivanju bio je traženje od strane pacijenta određenog bezreceptnog lijeka iz skupine A02 ATK klasifikacije lijekova po njegovom zaštićenom nazivu, skupini (antacid, antagonist H2 receptora, inhibitor protonske pumpe) ili navođenje odgovarajućih simptoma, tj. traženje savjeta od ljekarnika. Pacijent je trebao tražiti lijek ili savjet za sebe, a ne za drugu osobu. Drugi dio ankete namjenjen je ljekarniku koji s pacijentom provodi anketu i prikuplja navedene podatke, a u tom dijelu se tražilo stručno mišljenje ljekarnika o ispravnosti i prikladnosti samoliječenja. Druga anketa namjenjena je ljekarnicima zaposlenim u Ljekarni Splitsko-dalmatinske županije. Anketa je poslana putem e-maila u sve ljekarničke jedinice unutar ustanove, a ljekarnici koji su pristali sudjelovati u istraživanju su ispunili anketu i vratili je na izvornu adresu.
REZULTATI
U prvom dijelu istraživanja je sudjelovalo 62 pacijenata, od čega 33 žene i 29 muškaraca. 88,7% pacijenata je pri kupnji bezreceptnog lijeka iz skupine A02 ATK klasifikacije lijekova zatražilo lijek po zaštićenom nazivu, od čega su 76,4% bili antacidi. Prijašnje korištenje istog bezreceptnog lijeka je navelo 85,5% pacijenata.
Liječnik je bio upućen u korištenje bezreceptnog lijeka kod 51,6% pacijenata, a 46,8% pacijenata se izjasnilo da bezreceptni lijek smatraju manje opasnim od onog koji bi im liječnik prepisao na recept. Najveći broj pacijenata, njih 45,2% se izjasnio da su uputu za korištenje dobili sami, čitajući priloženu uputu o lijeku.
Edukaciju o nefarmakološkim mjerama pacijenti najviše dobivaju od liječnika obiteljske medicine što je navelo njih 47,2%, potom samostalno pretraživanjem knjiga, interneta ili iskustvom koje posjeduju što je navelo 41,5% pacijenata, dok je ljekarnika navelo samo 18,9% pacijenata.
Ljekarnik je utvrdio da 58,5% pacijenata neispravno koristi bezreceptni lijek, a glavni razlozi neispravnog korištenja su predugo korištenje bezreceptnog lijeka kod 74,2% pacijenata i neodgovarajući lijek s obzirom na simptome kod 51,6% pacijenata.
Ljekarnik je utvrdio da 46,7% pacijenata nije prikladno za liječenje bezreceptnim lijekovima. Iako im je ljekarnik savjetovao da daljnju terapiju dogovore s liječnikom, 86,2% pacijenata je ipak kupilo bezreceptni lijek. Kod 90,9% pacijenata prikladnih za liječenje bezreceptnim lijekom, ljekarnik se složio s bezreceptnom terapijom bilo da je pacijent kupio lijek koji je sam zatražio ili mu ljekarnik savjetovao prikladniji lijek.
U drugom dijelu istraživanja sudjelovalo je 55 ljekarnika, od čega je njih 25 (45,5%) bilo dobi od 25 do 44 godine, a njih 30 (55,5%) dobi od 45 do 65 godina. Srednja dob ispitanika iznosila je 44,5±13,7. Statistički značajna razlika s obzirom na dob ljekarnika pronađena je kod učestalosti traženja savjeta od pacijenta za odabir bezreceptnog lijeka. 76% ljekarnika dobi od 25 do 44 godine navodi da pacijenti ponekad ili rijetko traže savjet za odabir lijeka, dok 73,3% ljekarnika dobi od 45 do 65 godina navodi da pacijenti često i vrlo često traže savjet.
Najznačajniji kriterij za odabir lijeka se razlikuje kod ljekarnika s obzirom na dob, te su najznačajniji kriterij kod ljekarnika dobi od 25 do 44 godine, registrirane indikacije za određeni lijek i prikladnost lijeka za određenog pacijenta što navodi 68% ljekarnika. U dobnoj skupini ljekarnika od 45 do 65 godina, njih 40% navodi sigurnost pacijenta kao najznačajniji kriterij, potom njih 30% navodi osobna iskustva, empirijska znanja i povratne informacije od pacijenta kao najznačajniji kriterij te njih 30% navodi registrirane indikacije za određeni lijek i prikladnost lijeka za određenog pacijenta. Stav o zadovoljstvu znanjem o ovoj problematici se razlikuje s obzirom na dob. Samo 36% ljekarnika dobi od 25 do 44 godine navodi da su zadovoljni svojim znanjem, njih 60% je djelomično zadovoljno, a 4% uopće nije zadovoljno svojim znanjem. Kod ljekarnika dobi od 45 do 65 godina, 70% je zadovoljno svojim znanjem, a 30% djelomično zadovoljno.
Većina ljekarnika, bez obzira na dob, smatra da pacijenti često prihvaćaju njihove savjete za odabir lijeka što navodi njih 85,45%, kod odabira lijeka navode da ne postoji podskupina bezreceptnih lijekova iz skupine A02 ATK klasifikacije lijekova koju češće preporučavaju već individualno pristupaju svakom pacijentu, te smatraju potrebnim imati smjernice za ljekarnike koje bi omogućile strukturirani razgovor s pacijentom.
ZAKLJUČAK
Rezultati ovog istraživanja ukazuju na razmjerno veliki postotak neispravnog i neprikladnog korištenja bezreceptnih lijekova, kao i na premalu uključenost ljekarnika u samoliječenje. Ovo istraživanje je također pokazalo da većina ljekarnika prihvaća svoju ulogu u samoliječenju bezreceptnim lijekovima, pacijente savjetuju oko odabira lijeka i raspolažu znanjem za odabir prikladnog lijeka s obzirom na simptome. Međutim, uočene su razlike u stavovima ljekarnika s obzirom na dob, osim što su ljekarnici mlađe dobi samokritičniji o svom znanju, najznačajniji kriteriji za odabir lijeka je također različit s obzirom na dob. Koliko su stavovi koje su ljekarnici iznijeli zapravo takvi i u praksi, potrebno je dodatno istražiti. Većina ljekarnika smatra potrebnim imati smjernice za strukturirani razgovor s pacijentom, kao ključni alat koji može pridonijeti smanjenju pogrešaka pri samoliječenju bezreceptnim lijekovima kod poremećaja kiselosti te povećati sigurnost pacijenta. U procesu strukturiranog razgovora ljekarnik bi trebao utvrditi prikladnost stanja pacijenta za liječenje bezreceptnim lijekom, savjetovati odabir najprikladnijeg lijeka te dati jasne upute o ispravnom načinu i duljini korištenja lijeka kao i primjeni nefarmakoloških mjera. One pacijente koji nisu prikladni za samoliječenje treba upututi liječniku. Potrebno je raditi na edukaciji pacijenta o odgovornom samoliječenju, kako bi uloga ljekarnika u tom procesu bila šire prepoznata i više doprinosila kvaliteti samoliječenja i sigurnosti bolesnika . |
| Sažetak (engleski) | OBJECTIVES
The aim of this research is to determine characteristics of use of non-prescription medicines for acid related disorders in gastrointestinal tract: to what extent is self-medication with these drugs appropriate and correct and the main reasons for possible inappropriate use. The aim is also to determine how often patients seek advice on the choice of drug and to asses attitude of patients and pharmacists about drugs in this class.
PATIENTS AND METHODS
This cross-sectional study was conducted in pharmacies of Split-Dalmatia County. Two surveys were used for collecting data. The first survey, comprised of two parts, was intended for patients who take nonprescription medicines for acid related disorders in gastrointestinal tract. The first part of the first survey was intended for patients who agreed to participate in this research and filled the informed consent. The criteria for patients to participate in the research was requesting either a specific non-prescription medicine from A02 group of ATC drug classification by its original name or by class (antacids, H2 agonists, proton pump inhibitors) or by stating appropriate symptoms and seeking advice from pharmacist. The patient should have seeked the medicine or recommendation for himself/herself and not for someone else. The second part of the survey is filled by the pharmacist who has conducted the survey with the patient and has been collecting the specified data with his/hers expert opinion on whether it is appropriate and correct to self medicate in that particular case. The second survey was intended for pharmacists employed in Pharmacy SDŢ. The survey was sent to every pharmacy unit in the Pharmacy SDŢ and the pharmacists who had accepted to participate in the research would fill it out and return.
RESULTS
First part of the study involved 62 patients, 33 women and 29 men. 88,7% of patients requested the drug from A02 group of ATC drug classification by its original name, of which 76,4% were antacids. Prior use of the same non-prescription medicine reported 85,5% of patients.
The doctor was informed about using non-prescription drug by 51,6% of the patients, and 46,8 % of patients stated that they consider the non-prescription medicine as less dangerous than the one that would be prescribed by their doctor. The largest number of patients, 42,5% stated that they were self-instructed regarding the use of the drug by reading the enclosed patient information leaflet (PIL). Education about nonpharmacological measures, i.e. healthy lifestyle most patient, 47,2%, gain from their family physician, followed by self-education e.g. searching the books and internet on their own or from their experience with 41,5% of patients, while only 18,9% patients stated pharmacist as their main source of information.
Pharmacist found that 58,5% of patients were using nonprescription medicine incorrectly, with main reasons being use of the nonprescription medicine for too long in 74,2 % of patients and inadequate medicine in regards to the symptoms in 51,6 % of patients.
Pharmacist found that 46,7% of the patients aren’t suitable for self-medication with nonprescription medicines. Even though pharmacist advised that further treatment should be consulted with their physician, 86,2% of the patients bought the nonprescription medicine anyway. In 90,9% of the patients suitable for self-medication with nonprescription medicine pharmacist agreed with the chosen therapy, whether it was patient’s choice or he/she was given advice for more appropriate drug.
In the second part of the study participated 55 pharmacist, of whom 25 (45,5%) were in the age group of 25-44 years and 30 (55,5%) were in the age group of 45-65. The mean age of the participants were 44,5+13,7. A statistically significant difference with respect to the age of the pharmacist was found in the frequency patient ask for advice regarding the choice of nonprescription medicine. 76% of pharmacist in age group 25-44 stated that patients sometimes or rarely ask for advice in choosing the nonprescription medicine, while 73,3% of pharmacist in age group 45-65 state that patient often and very often seek advice.
The most important criteria for choosing the drug varies in pharmacist in different age group, in those in age group 25-44 68% of pharmacist stated it was registered indication for a drug and suitability of the drug for a particular patient. In the other age group, 40% said that patient safety is the most important criteria, 30% said their personal experience, empirical knowledge and feedback from the patient is the most important and 30% stated registered indication for a drug and suitability of the drug for a particular patient. There are differences in satisfaction with knowledge of this topic in different age groups. Only 36% of pharmacist in the age group 25-44 year stated that they are satisfied with their knowledge, 60% partially satisfied and 4% aren't satisfied at all with their knowledge of the matter. In the age group 45-65 year, 70% of pharmacist are satisfied with their knowledge and 30% are partially satisfied.
Most pharmacist (85,45%), regardless of age, believe that patients often accept their advice in choosing the drug. Also, they don't prefer certain class of non-prescription medicine from A02 group of ATC drug classification and that they have an individual approach to every patient, and consider it necessary to have a guideline for pharmacist which would enable a structured interview with the patient.
CONCLUSION
Results of this research suggest a relatively large percentage of inappropriate and incorrect use of nonprescription medicine, as well as under involvement of pharmacist in self-medication. This research has also shown that most pharmacist accept their role in self-medication with nonprescription medicines, they advise their patient in choosing the drug and they posses the knowledge about choosing the appropriate drug considering the symptoms. However, there are differences in the attitudes of the pharmacist in different age groups, apart from being more self-critical about their knowledge in the younger group, the most important criteria for choosing the medicine is different in 2 groups. It is necessary to further study are the views stated by the pharmacist in this research same as in practice. Most pharmacist consider necessary to have guidelines for structured interview with the patient, as a key tool that can help reduce errors in self-medication with nonprescription medicines for acid related disorders and increase patient safety. In the structured interview pharmacist should determine is patient's condition suitable for self-medication with nonprescription medicine, advise the most appropriate drug and give clear instructions on how and how long to use the drug as well as how to implement nonpharmacological measures. Those patients which aren't suitable for self-medication should be referred to the physician. It is necessary to work on patient education about responsible self-medication, so that the role of pharmacist in that process is widely recognized and contribute more to the quality of self-medication and patient safety. |
