Prisilna razgradnja ljekovitih tvari i farmaceutskih oblika

završni specijalistički

• Autor: Mijona Zelen
• Mentor: Biljana Nigović (mentor)
• Član povjerenstva: Biljana Nigović (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Biserka Cetina-Čižmek (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Anita Hafner (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Farmaceutsko-biokemijski fakultet; (Zavod za analitiku i kontrolu lijekova); Zagreb
• Datum i država obrane: 2019-04-23, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO; Farmacija; Farmacija

Sažetak

CILJ ISTRAŽIVANJA
Cilj istraživanja bio je napraviti pregled i sažetak smjernica regulatornih tijela o prisilnoj
razgradnji kao i detaljan vodič o eksperimentalnom provođenju prisilne razgradnje i razvoju
stabilitetno-indikativne analitičke metode.
MATERIJALI I METODE
U ovom teorijskom specijalističkom radu korištena je dostupna znanstvena literatura o prisilnoj
razgradnji i pojmovima vezanim uz prisilnu razgradnju. Pregled literature uključuje publicirane
znanstvene članke, najnovija izdanja odabranih knjiga, trenutno važeće verzije smjernica
regulatornih tijela, kao i razne elektroničke izvore.
RASPRAVA
Prema ICH smjernicama prisilna razgradnja definirana je kao izloženost ljekovite tvari ili
gotovog farmaceutskog proizvoda uvjetima jačim od ubrzanih stabilitetnih uvjeta. I regulatorna
tijela i ostala dosad provedena istraživanja naglašavaju važnost provedbe studije o prisilnoj
razgradnji zbog mogućnosti predviđanja dugoročne stabilnosti ljekovite tvari i/ili farmaceutskog
oblika na temelju dobivenih rezultata. Smjernice regulatornih tijela daju neke opće preporuke o
prisilnoj razgradnji, ali ne daju detaljne i jasne upute kako provoditi studiju.
Uvjeti za izvođenje prisilne razgradnje obično uključuju izlaganje reprezentativnih uzoraka
ljekovite tvari ili farmaceutskog oblika povišenoj temperaturi, vlazi, fotolizi, kiseloj i lužnatoj
hidrolizi i oksidaciji. Za hidrolitičke uvjete najčešće se koristi klorovodična ili sumporna kiselina
i natrijev ili kalijev hidroksid, koncentracije 0.1-1 mol/L, a za uvjete oksidacije otopina
vodikovog peroksida. Za izloženost fotolitičkim uvjetima većina istraživanja se poziva na ICH
poglavlje Q1B dok se za procjenu utjecaja temperature i vlage, razgradnja najčešće provodi na
temperaturama od 40°C do 80°C i pri 75%RV ili više.
Nastali razgradni produkti, koji mogu, ali ne moraju nastati prilikom izloženosti lijeka
uobičajenim dugoročnim stabilitetnim uvjetima, nužni su za razvoj stabilitetno-indikativne
metode.
ZAKLJUČAK
U novije vrijeme prisilna razgradnja postala je najvažniji alat u predviđanju dugoročne
stabilnosti lijekova. Iz tog razloga studija prisilne razgradnje trebala bi biti sastavni dio
razvojnog procesa svakog farmaceutskog proizvoda.

Sažetak (engleski)

OBJECTIVES
The aim of this work is to make a summary of all regulatory guidelines and also a detailed guide
of the experimental implementation of forced degradation and development of stability
indicating analytical method.
MATERIALS AND METHODS
In this theoretical specialist thesis, available scientific literature on forced degradation study and
the terms associated with it, was used. The literature review includes published scientific articles,
latest editions of selected books, current versions of the regulatory guidelines as well as various
electronic sources.
DISCUSSION
Both, regulatories and scientific researches emphasize the importance of conducting forced
degradation studies for predicting long-term stability of active drug substances and / or finished
products. The regulatory agencies give some general recommendations for conducting forced
degradation study but they do not give clear and detailed guidance on how to carry out the forced
degradation study.
Conditions for conducting forced degradation study usually involve exposure of representative
drug substance or pharmaceutical form samples to elevated temperature, humidity, photolysis,
acidic and basic hydrolysis, and oxidation.
For hydrolytic conditions, hydrochloric or sulfuric acid and sodium or potassium hydroxide, with
concentrations in range 0.1-1 mol/L are usually used. For oxidation conditions different
concentrations of hydrogen peroxide solution are used. For exposure to photolytic conditions
most studies are performed according to ICH Q1B, while exposure to temperature and humidity
is usually carried out at temperatures from 40 ° C to 80 ° C and 75% RH or more.
Obtained degradations products, which are not neccessary formed during long term stability
conditions, are most important part of the development of the stability indicating method.
CONCLUSION
More recently forced degradation has become the most important tool in predicting the long-term
stability of the drug. For this reason, forced degradation studies should be an integral part of the
development process of each pharmaceutical product.

• Ključne riječi: prisilna razgradnja; stabilnost lijekova
• Ključne riječi (engleski): forced degradation; stability of the drug
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:163:977288
• Studijski program: Naziv: Razvoj lijekova; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: poslijediplomski specijalistički; Akademski / stručni naziv: sveučilišni magistar/sveučilišna magistra razvoja lijekova (univ. mag. pharm.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2019-05-20 07:51:19