Nanočestice u terapiji karcinoma

diplomski rad

• Naslov (engleski): Nanoparticles in cancer therapy
• Autor: Vesna Valentić
• Mentor: Mario Jug (mentor)
• Član povjerenstva: Mario Jug
• Član povjerenstva: Željka Vanić
• Član povjerenstva: Lidija Bach-Rojecky
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Farmaceutsko-biokemijski fakultet; (Zavod za farmaceutsku tehnologiju); Zagreb
• Datum i država obrane: 2015-05-26, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO; Farmacija; Farmacija

Sažetak

Nanoterapeutici (1-100 nm) predstavljaju mogućnost unapređenja terapije karcinoma. Zbog svojih jedinstvenih
karakteristika imaju brojne prednosti u odnosu na konvencionalnu kemoterapiju od kojih je najbitnija potencijal
ciljane dopreme lijeka do tumorskog tkiva čime se postiže manja sistemska toksičnost koja je najistaknutiji nedostatak konvencionalne kemoterapije. Nanočestice mogu pasivno doprijeti do tumora kroz propusnu vaskulaturu koja
okružuje tumor zahvaljujući učinku povećane permeabilnosti i retencije. Kod aktivne ciljane dostave ligandi, koji se
vežu za određene receptore koji su prekomjerno eksprimirani u tumorskim stanicama ili tumorskoj vaskulaturi su
vezani za površinu nanočestice u kojoj je uklopljen lijek. Nanočestice osjetljive na podražaj reagiraju na fizikalne,
kemijske, ili biološke podražaje koji promoviraju otpuštanje lijeka. Multifunkcionalne nanočestice posjeduju više
korisnih svojstava, a posebna podskupina su teranostici koji omogućuju istovremenu dijagnozu i liječenje. U kliničkoj
primjeni su različiti tipovi nanoterapeutika uključujuci virusne vektore, konjugate lijeka, lipidne nanočestice,
polimerne nanočestice te anorganske nanočestice. Konjugati lijeka su trenutno najuspješniji nanoterapeutici u kliničkoj
primjeni. Vecina klinički dostupnih nanoterapeutika su nanolijekovi prve generacije sa svojstvom pasivne ciljane
dopreme. Da bi nanočestice došle do ciljanog mjesta, moraju izbjeći razgradnju u mononuklearnom fagocitnom
sustavu i renalnu filtraciju te nakon ekstravazacije kroz krvne žile proći kroz tumorsku stromu gdje je prisutan visoki
gradijent tlaka intersticijske tekućine te nakon toga stupiti u interakciju s ciljanim stanicama ili otpustiti lijek koji će
ostvariti farmakološki efekt. Stoga je za optimalnu dopremu potrebno optimizirati ne samo fizikalno-kemijske
karakteristike nanočestica, nego i mikrookolinu tumora.

Sažetak (engleski)

Nanotherapeutics (1-100 nm) represent an opportunity of improving the treatment of cancer. Due to its unique
characteristics, nanotherapeutics have many advantages over conventional chemotherapy. The most important
advantage is the potential of targeted delivery of drugs to the tumor tissue resulting in lower systemic toxicity which
is the most prominent disadvantage of conventional chemotherapy. Nanoparticles can passively reach the tumor
tissue through the leaky vasculature surrounding the tumor due to the increased permeability and retention effect. In
active targeting, targeting ligands are attached at the surface of the nanocarrier for binding to appropriate receptors
overexpressed by the tumor cells or tumor vasculature and not expressed by the normal cells. Stimuli-sensitive
nanocarriers respond to physical, chemical, or biological stimuli that promote the release of the drug. Multifunctional
nanocarriers have several useful properties. Theranostics are an emerging subset of multifunctional nanomedicine
compounds which provide both the diagnosis and treatment with the same nanoformulation. Various types of
nanomedicine compounds have been used in clinical cancer care, including viral vectors, drug conjugates, lipidbased
nanocarriers, polymer-based nanocarriers, and inorganic nanoparticles. At present, the most successful
nanomedicine therapeutics in clinical cancer care are drug conjugates. Most clinically available nanocarrier-based
cancer therapeutics are passively targeted first-generation nanomedicine drugs. In order to reach the target site,
noparticles have to avoid degradation by the mononuclear phagocyte system and renal filtration, extravasate into
tumor compartment, travel through the tumor stroma against high interstitial fluid pressure gradients, and then interact
with target cells or release the drug payload for pharmacological effect. Therefore, it is necessary for optimal delivery
to optimize not only the physico-chemical properties of the nanoparticles, but also the tumor microenvironment.

• Ključne riječi: nanoterapeutici; nanočestice; karcinom; pasivna ciljana doprema; aktivna ciljana doprema; ligandi; nanočestice osjetljive na podražaj; multifunkcionalne nanočestice; virusni vektori; konjugati lijeka; lipidne nanočestice; polimerne nanočestice; anorganske nanočestice; mononuklearno fagocitni sustav; ekstravazacija
• Ključne riječi (engleski): nanotherapeutics; nanoparticles; cancer; active targeting; passive targeting; ligands; stimuli-responsice nanocarriers multifuntional nanocarriers; viral vectors; drug conjugates; lipid-based nanocarriers; polymerbased nanocarriers; inorganic nanoparticles; mononuclear phagocyte system; extravasation
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:163:277998
• Studijski program: Naziv: Farmacija; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: integrirani preddiplomski i diplomski; Akademski / stručni naziv: magistar/magistra farmacije (mag. pharm.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Pristup korisnicima matične ustanove
• Datum i vrijeme pohrane: 2015-12-15 15:52:16