| Sažetak | Cilj istraživanja: Primaran cilj ovog istraživanja je utvrditi zadovoljstvo bolesnika s
farmakoterapijom koju koriste za liječenje šećerne bolesti tipa 2 i utvrditi antidijabetike koji
su pridonijeli većem zadovoljstvu bolesnika s liječenjem šećerne bolesti tipa 2 prema
rezultatima DTSQ-a. Sekundarni cilj istraživanja je utvrditi kako i ostali parametri (sociodemografski, klinički, antropometrijski i adherencijski) utječu na zadovoljstvo bolesnika s
liječenjem šećerne bolesti tipa 2.
Ispitanici i metode: Ovo presječno istraživanje provelo se na razini primarne zdravstvene
zaštite u Gradskoj ljekarni Zagreb, Šestinska cesta 1, Zagreb u trajanju od prosinca 2022. do
veljače 2023. godine. U istraživanju je bilo uključeno 50 ispitanika. Uključujući kriteriji za
sudjelovanje u istraživanju su bili životna dob od 18 i više godina, dijagnosticirana šećerna
bolest (dijabetes) tipa 2 unazad najmanje 3 mjeseca i potpisani informirani pristanak.
U svrhu prikupljanja podataka, koristio se obrazac koji se sastoji od 2 dijela. Prvi dio obrasca
je kreiran za potrebe rada i u njega se bilježe: socio-demografske karakteristike pacijenata
(dob, spol, razina obrazovanja, radni i bračni status, životne navike), antropometrijske mjere
(visina, tjelesna masa, indeks tjelesne mase), kliničke karakteristike pacijenata (vrijednost
glukoze u krvi natašte, HbA1c, komplikacije dijabetesa, komorbiditeti, trajanje dijabetesa i
terapija za liječenje dijabetesa) i adherencija u uzimanju lijekova. Drugi dio obrasca za
prikupljane podataka je DTSQ koji mjeri zadovoljstvo pacijenata s liječenjem šećerne bolesti.
Deskriptivnom statistikom analiziralo se postojanje povezanosti između zadovoljstva s
liječenjem šećerne bolesti tipa 2 utvrđenog DTSQ-om i socio-demografskih i kliničkih
osobina pacijenata te adherencije utvrđenih u prvom dijelu obrasca. Podaci su analizirani
statističkim programom TIBCO Statistica v.13 (TIBCO Software Inc., Kalifornija, SAD).
Rezultati: Prosječna vrijednost rezultata DTSQ-a je bila 31,16 ± 4,36. S obzirom na veličinu
uzorka i vrstu farmakoterapije, pacijenti su podijeljeni u 4 skupine: prva skupina je koristila
samo oralne antidijabetike, druga skupina je uz oralne antidijabetike koristila i inzuline, treća
skupina je uz oralne antidijabetike koristila i GLP-1 agoniste (supkutana primjena), dok je
četvrta skupina uz oralne antidijabetike koristila inzuline i GLP-1 agoniste (supkutana
primjena). Rezultati po skupinama su bili redom: 1. skupina (31,06 ± 4,64), 2. skupina (30,80
± 4,76), 3. skupina (32,10 ± 3,07), 4. skupina (29,00 ± 7,07). Nije utvrđena statistička
značajnost između ovih skupina što se tiče utjecaja na DTSQ rezultat (ANOVA test ; F=0,32 ;
P=0,810). Od ostalih parametara koji su se ispitivali statistička značajnost je jedino
ustanovljena za duljinu trajanja dijabetesa (ANOVA test ; F=4,21 ; P=0,021), vrijednost
glikiranog hemoglobina (T-test ; t=3,61 ; P<0,001) i percipiranu hipoglikemiju (Pearsonov
koeficijent korelacije ; r= -0,31 ; P=0,026).
Zakljuĉak: Putem DTSQ upitnika nije ustanovljeno da određene vrste farmakoterapije
statistički značajno rezultiraju povećanim zadovoljstvom pacijenata s obzirom na druge.
Ovakvi rezultati idu u prilog individualiziranom liječenju šećerne bolesti tipa 2, a od
parametara za koje je ustanovljena statistička značajnost svakako bi pri odabiru
farmakoterapije trebalo pripaziti na mogućnost izazivanja hipoglikemije koja je kod naših
pacijenata statistički značajno narušavala zadovoljstvo liječenjem. Vrijednost glikiranog
hemoglobina osim pokazatelja kontrole glikemije, može poslužiti kao i parametar koji
sugerira zadovoljstvo farmakoterapijom. S obzirom na duljinu trajanja dijabetesa, trebalo bi se
više posvetiti pacijentima u eventualnoj modifikaciji farmakoterapije ili liječenju popratnih
komorbiditeta kako se s vremenom ne bi narušavalo zadovoljstvo liječenjem. |
| Sažetak (engleski) | Objectives: The primary goal of this research is to determine patient satisfaction with
pharmacotherapy used for the treatment of type 2 diabetes and to determine the antidiabetic
drugs that contributed to greater patient satisfaction with type 2 diabetes treatment according
to the results of the DTSQ. The secondary goal of the research is to determine how other
parameters (socio-demographic, clinical, anthropometric and adherence) affect the
satisfaction of patients with type 2 diabetes treatment.
Patients and methods: This cross-sectional study was conducted at the level of primary
health care in the Gradska ljekarna Zagreb, Šestinska cesta 1, Zagreb from December 2022 to
February 2023. 50 patients were included in the study. Inclusion criteria for participation in
the study were age of 18 years and older, type 2 diabetes diagnosed at least 3 months ago and
signed informed consent.
For the purpose of data collection, a form consisting of 2 parts was used. The first part of the
form was created for the needs of the work and it records: socio-demographic characteristics
of patients (age, gender, level of education, work and marital status, lifestyle habits),
anthropometric measurements (height, body mass, body mass index), clinical characteristics
of patients (fasting blood glucose value, HbA1c, complications of diabetes, comorbidities,
duration of diabetes and therapy for the treatment of diabetes) and adherence to medication.
The second part of the data collection form is the DTSQ, which measures patient satisfaction
with diabetes treatment.
Descriptive statistics were used to analyze the existence of a connection between satisfaction
with the treatment of type 2 diabetes as determined by the DTSQ and socio-demographic and
clinical characteristics of patients and adherence determined in the first part of the data
collection form. The data were analyzed with the statistical program TIBCO Statistica v.13
(TIBCO Software Inc., California, USA).
Results: The average value of the DTSQ score was 31,16 ± 4,36. Considering the size of the
sample and the type of pharmacotherapy, the patients were divided into 4 groups: the first
group used only oral antidiabetics, the second group used oral antidiabetics as well as insulin,
the third group used oral antidiabetics and GLP-1 agonists (subcutaneous administration),
while the fourth group, in addition to oral antidiabetics, used insulin and GLP-1 agonists
(subcutaneous administration). The results by group were: Group 1 (31,06 ± 4,64), Group 2
(30,80 ± 4,76), Group 3 (32,10 ± 3,07), Group 4 (29,00 ± 7,07). No statistical significance
was determined between these groups regarding the influence on the DTSQ score (ANOVA
test ; F=0,32 ; P=0,810). Of the other parameters that were examined, statistical significance
was only established for the duration of diabetes (ANOVA test ; F=4,21 ; P=0,021), glycated
hemoglobin value (T-test ; t=3,61 ; P<0,001) and perceived hypoglycemia (Pearson's
correlation coefficient ; r=-0,31 ; P=0,026).
Conclusion: Through the DTSQ questionnaire, it was not established that certain types of
pharmacotherapy statistically significantly result in increased patient satisfaction compared to
others. These results are in favor of individualized treatment of type 2 diabetes, and of the
parameters for which statistical significance was established, when choosing
pharmacotherapy, the caution is required due possibility of inducing hypoglycemia, which in
our patients statistically significantly impaired satisfaction with treatment. The glycated
hemoglobin value, in addition to being an indicator of glycemic control, can also serve as a
parameter that suggests satisfaction with pharmacotherapy. Considering the duration of
diabetes, more attention should be paid to patients in the eventual modification of
pharmacotherapy or the treatment of accompanying comorbidities so that the satisfaction with
treatment is not impaired over time. |
