Regulatorni aspekti pomoćnih tvari u lijekovima za dermalnu primjenu

završni specijalistički

• Autor: Ana Starčević
• Mentor: Ivan Pepić (mentor)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Farmaceutsko-biokemijski fakultet; Zagreb
• Datum i država obrane: 2018, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO; Farmacija

Sažetak

Cilj istraživanja
Lijekovi za dermalnu primjenu su tekući, polučvrsti ili čvrsti farmaceutski oblici koji rijetko uključuju
samo jednu pomoćnu tvar, a njihov je broj često veći od 10. Izbor pomoćnih tvari u lijekovima za
dermalnu primjenu ovisi je li cilj postizanje lokalnog (lijek se zadržava u strukturama kože) ili
sistemskog (lijek doseže sistemsku cirkulaciju) učinka.
Cilj ovog specijalističkog rada je pregledno opisati pomoćne tvari koje se koriste u lijekovima za
dermalnu primjenu u smislu njihove uloge i regulatornih zahtjeva u postupku davanja odobrenja i
nakon davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet.
Materijali i metode
Prilikom izrade specijalističkog rada literatura je pretraživana prema temi istraživanja, predmetu
istraživanja, autorima i časopisu. Pretraživanje je provedeno u širokom rasponu članaka, od članaka
opće tematike do specijaliziranih članaka, pri čemu su odabrani članci i smjernice relevantne za
problematiku specijalističkog rada, te izdvojeni najvažniji rezultati, rasprave i zaključci. Pri
pretraživanju literature i prikupljanju relevantnih podataka za izradu specijalističkog rada koristile su
se on-line baze podataka (PubMed, ScienceDirect, baza Agencije za lijekove i medicinske proizvode i
Google pretraživač).
Rezultati
Odabir pomoćnih tvari u lijekovima za dermalnu primjenu uvelike ovisi o putu primjene i
farmaceutskom obliku lijeka. Zbog velike raznolikost pomoćnih tvari teško ih je klasificirati na
osnovu jednog parametra. Njihov razvoj i razvoj tehnologije dovodi do sve složenijih pomoćnih tvari
što dodatno otežava klasifikaciju pomoćnih tvari.
Posebna pažnja u lijekovima za dermalnu primjenu pridaje se pomoćnim tvarima koje imaju ulogu
antimikrobnih konzervansa i antioksidansa. Odabirom odgovarajućeg antioksidansa i antimikrobnih
konzervansa može se spriječiti rast mikroorganizama, smanjiti vanjskih utjecaji i očuvati stabilnost
lijeka tijekom višestruke upotrebe.
Nakon dobivanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet može doći do niza izmjena u lijeku koje se
odnose na pomoćne tvari. Smjernica o klasifikaciji izmjena (br. 1234/2008) u EU je u upotrebi od
2013. godine i jako dobro pokriva sve izmjena koje imaju utjecaj na lijek, a samim time i izmjene u
pomoćnim tvarima koje se nalaze u lijeku. Prema podatcima dostupnim u bazama HALMED-a
izmjene u pomoćnim tvarima koje se nalaze u lijekovima za dermalnu primjenu nisu česte. Mali broj
izmjena ukazuje na činjenicu da su pomoćne tvari u lijekovima za dermalnu primjenu kvalitetne,
sigurne i učinkovite.
Zaključak
U prošlosti sva pažnja farmaceutske industrije i regulatornih tijela uglavnom je bila usmjerena na
djelatnu tvar, a pomoćne tvari su smatrane u potpunosti inertne tvari. U današnje vrijeme poznata su
brojna funkcionalna svojstva pomoćnih tvari koja uvelike mogu utjecati na brojne značajke lijeka.
Detaljne informacije o pomoćnim tvarima koje je potrebno dostaviti u postupku davanja odobrenja za
stavljanje lijeka u promet na području EU propisani su u smjernici Guideline on Excipients in the
Dossier for Application for Marketing Authorisation of a Medicinal Products
(EMEA/CHMP/QWP/396951/2006) pri čemu se posebna pažnja pridaje pomoćnim tvarima koje se
koriste u lijekovima za lokalnu primjenu kao što su dermalni lijekovi. Nakon dobivanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet može doći do niza izmjena u lijeku koje se
odnose na pomoćne tvari. Prema podatcima dostupnim u bazi HALMED-a izmjene u pomoćnim
tvarima koje se nalaze u lijekovima za dermalnu primjenu nisu česte.

Sažetak (engleski)

Objectives
The drugs for dermal use are liquid, semisolid or solid pharmaceutical forms and often contain more
than 10 excipients (rarely only one). The choice of excipients for drugs for dermal use depends on
drug application that can be either: local (retaining on the skin) or systemic (getting through skin).
The aim of this paper is to describe excipients that are used in drugs for dermal use, with a focus on
topical drugs and in line with their role and regulatory requirement for marketing authorisation
applications and variations of application.
Materials and methods
Literature search was done by topic and subject of research, authors and journals. Literature search
included general and specialized articles and guidelines relevant for the problem of the final paper.
The most important outcomes, discussion and conclusion were selected from relevant articles and
guidelines. During literature search and collection of relevant data, on-line databases were used
(PubMed, ScienceDirect, medicinal products database of the Agency for Medicinal Products and
Medical Devices, Google).
Results
The choice of excipients for drugs for dermal use depends on the route of administration and the
dosage form of the drug. Excipients are a big group of different substances that is difficult to classify
according to one parameter. Further development of the excipients and improvement of technology
complicates the classification of excipients. Special attention in drugs for dermal use is directed to
antimicrobial preservatives and antioxidants. Appropriate antioxidants and antimicrobial preservatives
can prevent growth of microorganisms, reduce external influences and keep drug stability during
multiple use.
After obtaining a marketing authorization, a lot of variations in excipients can be made. EU
Classification guideline (No 1234/2008) is in use since 2013 and covers almost all changes related to
drugs and excipients. According to the data available in HALMED database, changes in excipients in
drugs for dermal use are not frequent. A small number of changes point to fact that excipients in drugs
for dermal use are of good quality, safe and effective.
Conclusion
In the past, all the attention of the pharmaceutical industry and regulatory has focused on the active
substance. Excipients are considered completely inert. Today, a lot of functional characteristics of
excipients are known. Detailed information about excipients that should be submitted in marketing
authorization procedure is listed in the Guidelines on Excipients in the Marketing Authorization
Application (EMEA / CHMP / QWP / 396951/2006). In guidelines, special attention is directed to
excipients used for local applications such as drugs used for dermal use. After obtaining a marketing
authorization, a lot of variations in excipients can be made. According to the data available in
HALMED database, changes in excipients in drugs for dermal use are not frequent.

• Ključne riječi: lijekovi za dermalnu primjenu; dermalni lijekovi; pomoćne tvari u lijekovima; stavljanje lijeka u promet
• Ključne riječi (engleski): drugs for dermal use; excipients; marketing authorization
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:163:947759
• Studijski program: Naziv: Razvoj lijekova; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: poslijediplomski specijalistički; Akademski / stručni naziv: sveučilišni magistar/sveučilišna magistra razvoja lijekova (univ. mag. pharm.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2018-05-14 12:56:16